Benediktinski samostan

Na otoku Mljetu, u srcu Nacionalnog parka, nalazi se otok Sv. Marije s istoimenom crkvom i benediktinskim samostanom. Oko jezera, površine 24 ha i najveće dubine od 46 m, vodi kroz krasnu šumu, šetnica duga preko 9 km.

Crkva svete Marije skladna je romanička građevina iz druge polovice 12. stoljeća i nesvakidašnjeg je izgleda. U početku je bila jednobrodna građevina koja je tek u 17. stoljeću dobila pobočne kapele. Ima pet oltara. Već odavno je na sebe privukla pozornost raznih stručnjaka. Neki je povjesničari umjetnosti opisuju kao crkvu s upisanim križem. Ispred svetišta neuobičajen trostruki lučni otvor (tribelon), koji završava samo s jednom apsidom. Takvi su primjeri nisu našli u bizantskoj arhitekturi. Crkva svete Marije po svom se izgledu i kupoli može povezati s više sličnih crkava u Apulijji. Neki je stručnjaci povezuju s tradicijom južnodalmatinskih kupolnih crkava domaćih majstora, ali ni jedna od navedenih nema takvo tročlano svetište. U 14. stoljeću nadograđen je kat, a u 16. stoljeću dograđeno je predvorje.

Zvonik je zbog gusarskih napada prerađen u obrambenu kulu. Stara srednjevjekovna kula u jugoistočnom uglu samostana je nadograđena, a svaki je monah dobio svoju ćeliju, ispred kojih je sagrađena velika terasa. Samostan je dobio izgled ladanjskog renesansnog dvorca.Nakon ukinuća Dubrovačke republike (1808.) pa sve do 19. listopada 1997. godine samostan sa svojom imovinom proživljava Kalvariju. Benediktinci ga prisilno napuštaju 1808., za njega se otimaju, njime gospodare raznorazne strukture država koje su se na ovom području pojavljivale. Sve te promjene i događanja djelovali su na oštećenja i velike devastacije na samostanu. Nakon svih nedaća koje su snašle ovaj naš biser sada već dolazi do izražaja i zub vremena koji je najveća prijetnja samostanu i upozorava na hitnu intervenciju tj. saniranje objekta.