{"id":628,"date":"2025-03-23T19:10:54","date_gmt":"2025-03-23T18:10:54","guid":{"rendered":"https:\/\/zupemljet.com\/?page_id=628"},"modified":"2025-03-23T19:10:55","modified_gmt":"2025-03-23T18:10:55","slug":"legenda-o-brodolomu-svetog-pavla","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/legenda-o-brodolomu-svetog-pavla\/","title":{"rendered":"Legenda o brodolomu svetog Pavla"},"content":{"rendered":"\n

Gdje je apostol Pavao do\u017eivio bordolom, na Malti ili Mljetu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U povodu 2000. obljetnice ro\u0111enja svetoga Pavla, u njegovoj godini, a to je bilo 2008., ponovno je nakon skoro tri stolje\u0107a objavljeno kapitalno djelo \u2033Sveti Pavao apostol brodolomac\u2033 koje 1730. objavio je Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107, najprije isusovac, potom benediktinac, neko vrijeme opat benediktinskoga samostana na Mljetu, hrvatski pjesnik i povjesni\u010dar.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Prije sedam dana govorio sam o obra\u0107enju svetoga Pavla \u2013 najve\u0107ega misionara u povijesti \u2013 zaslu\u017enoga za izlazak kr\u0161\u0107anske vjere iz njezina \u017eidovsko-palestinskoga mati\u010dnog tla te \u0161irenje cijelim svijetom. U Pavlovo doba sredi\u0161te svijeta bija\u0161e Mediteran \u2013 susreti\u0161te Azije, Afrike i Europe, gdje je svetost Jeruzalema, judejsko-kr\u0161\u0107anska, ulazila u gr\u010dko-rimski kulturni ambijent.<\/p>\n\n\n\n

Dio Sredozemlja, njegov zaljev, jest Jadransko more, Jadran. Ovo more spominje i sveti Luka u 27. poglavlju \u2033Djela apostolskih\u2033 (Dj 27,27): \u2033Bija\u0161e ve\u0107 \u010detrnaesta no\u0107 \u0161to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko pono\u0107i nasluti\u0161e mornari da im se primi\u010de neka zemlja.\u2033 Tako \u010ditamo u hrvatskom izdanju Novoga zavjeta, u prijevodu Bonaventure Dude i Marijana Jerka Fu\u0107aka. A unutar \u2033Zagreba\u010dke Biblije\u2033 iz 1968., u okrilju koje prijevod novozavjetnih tekstova potpisuje Ljudevit Rup\u010di\u0107, gr\u010dko izvorno \u2033\u0386\u03b4\u03c1\u03af\u03b1\u2033 pojavljuje se u blago prilago\u0111enome hrvatskom obliku \u2033Adrija\u2033. Zatim u 28. poglavlju \u2033Djela apostolskih\u2033 \u010ditamo: \u2033Jednom spa\u0161eni doznasmo da se otok zove Malta. Uro\u0111enici nam iskazivahu nesvakida\u0161nje \u010dovjekoljublje\u2033 (Dj 28,1). U bilje\u0161ci uz Ekumenski prijevod Biblije (Pariz 1972.), a nalazimo je u spomenutome Novom zavjetu prevoditelj\u00e2 Dude i Fu\u0107aka, kao obja\u0161njenje uz rije\u010d \u2033uro\u0111enici\u2033 pi\u0161e: \u2033Dosl. \u02b9barbari\u02b9. Grci su barbarima nazivali one koji nisu govorili njihovim jezikom (usp. Rim 1,14). Na Malti su starosjedioci govorili jednim punskim narje\u010djem.\u2033<\/p>\n\n\n\n

Nadalje u \u2033Djelima apostolskim\u2033 \u010ditamo: \u2033Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vru\u0107ine iza\u0111e zmija i pripije mu se za ruku\u2033 (Dj 28,3q). Pavao, pi\u0161e sveti Luka, \u2033otrese \u017eivotinju u vatru i ne b\u00ee mu ni\u0161ta; a oni o\u010dekivahu da \u0107e ote\u0107i i umah se sru\u0161iti mrtav\u2033 (Dj 28.5-6). Tu ne bismo smjeli zaobi\u0107i jednu problemati\u010dnu okolnost \u2013 na Malti, zbog sumporastoga tla, ne obitavaju zmije otrovnice. A na jadranskom otoku Mljetu bile su otrovnice odvajkada po\u0161ast i pogibelj; zbog toga je Mljet godine 1909. naseljen mungosima, malim zvijerima koje ih tamane.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Ostaci crkve sv Pavla 5.\/6. stolje\u0107e u Saplunari (\u017eupa sv. Antuna Opata)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Je li opravdano pomisliti da bi otok koji se u gr\u010dkom izvorniku spominje kao \u2033M\u03b5\u03bb\u03af\u03c4\u03b7\u2033 mogao biti Mljet, a tamo\u0161nji dobrohotni \u2033barbari\u2033, pripadnici nekoga od ilirskih plemena (s obzirom na to da se Hrvati u 1. stolje\u0107u, prema gotovo op\u0107eprihva\u0107enomu mi\u0161ljenju povjesni\u010dara, jo\u0161 ne doseli\u0161e na Jadran). U \u2033Gr\u010dko-hrvatskom rje\u010dniku za \u0161kole\u2033 autora Stjepana Senca (Zagreb 1910., reprint u Zagrebu 1991.), nahodimo obja\u0161njenje: \u2033Melita (gr. \u039c\u03b5\u03bb\u03af\u03c4\u03b7) = 1. kotar u gradu Ateni, 2. otok Malta, 3. dana\u0161nji otok Mljet na dalmat. obali.\u2033 Dakle, \u2033Melita\u2033 je topografski pojam koji ozna\u010duje otok Maltu i otok Mljet.<\/p>\n\n\n\n

Da se sveti Pavao nakon brodoloma iskrcao na Mljet, dio je stare dubrova\u010dke predaje. Sveti Vlaho, \u010diji se blagdan slavi 3. velja\u010de, za\u0161titnik je Dubrovnika od 10. stolje\u0107a, a brojni zapisi govore kako prije njega za\u0161titnik Grada bija\u0161e upravo sveti Pavao. Zanimljivo je spomenuti da su na dubrova\u010dkom podru\u010dju uobi\u010dajena mu\u0161ka i \u017eenska imena Pave; znatno su \u010de\u0161\u0107a nego u drugim dijelovima Hrvatske. Zajedni\u0161tvo prija\u0161njega za\u0161titnika Dubrovnika i njegova nasljednika vidljivo je i na triptihu Nikole Bo\u017eidarevi\u0107a, hrvatskoga renesansnog slikara iz 15. i 16. stolje\u0107a, gdje su sveti Vlaho (s maketom Grada u naru\u010dju) i sveti Pavao prikazani jedan uz drugoga. Nadalje, talijanski dominikanac Serafino Razzi, u drugoj polovici 16. stolje\u0107a privremeni upravitelj Dubrova\u010dke nadbiskupije, u svojem djelu \u2033Povijest Dubrovnika\u2033 ka\u017ee da mnogi ozbiljni autori smatraju kako se nakon brodoloma sveti Pavao iskrcao na otok Mljet, a ne na Maltu. O mljetskom brodolomu svetoga Pavla pisahu u 17. stolje\u0107u i dva znamenita hrvatska pjesnika: Dubrov\u010danin Junije Palmoti\u0107 i Spli\u0107anin Jerolim Kavanjin.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee se \u010duti i pro\u010ditati da je taj jadranski brodolom svetoga Pavla priznavala i slu\u017ebena Crkva sve do 1529. godine, kada su ivanovci ili hospitalci, kasnije \u0107e postati Malte\u0161ki red, stigli s Rodosa na Maltu i nametnuli mi\u0161ljenje da je Pavlov brodolom povezan s Maltom.<\/p>\n\n\n\n

U povodu 2000. obljetnice ro\u0111enja svetoga Pavla, u njegovoj godini, a to je bilo 2008., ponovno je nakon skoro tri stolje\u0107a objavljeno kapitalno djelo \u2033Sveti Pavao apostol brodolomac\u2033 koje 1730. objavio je Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107, najprije isusovac, potom benediktinac, neko vrijeme opat benediktinskoga samostana na Mljetu, hrvatski pjesnik i povjesni\u010dar. Djelo je \u0110ur\u0111evi\u0107 napisao visoko ugla\u0111enim latinskim jezikom, a na hrvatskom je dostupno u izvrsnom prijevodu latinista dr. sc. Joze Marevi\u0107a. Prijevod je popra\u0107en opse\u017enom uvodnom studijom dr. sc. don Miha Demovi\u0107a naslovljenom \u2033Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107 i dubrova\u010dka tradicija o svetopavlovskom brodolomu u vodama hrvatskog otoka Mljeta\u2033; na hrvatskom i engleskom jeziku. Gorljivim nastojanjima don Miha Demovi\u0107a, glazbenoga povjesni\u010dara i muzikologa, odr\u017ean je 2008. godine ambiciozan interdisciplinarni znanstveni skup pod nazivom \u2033Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107 i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta\u2033. Svestranim obuhvatom smjeralo se razmotriti pitanje mjesta gdje je sveti Pavao do\u017eivio brodolom. Opse\u017ean i sadr\u017eajan zbornik radova s te konferencije objelodanjen je u Dubrovniku ve\u0107 sljede\u0107e, 2009. godine.<\/p>\n\n\n\n

Ovdje valja spomenuti i dr. sc. Antuna Ni\u010deti\u0107a, kapetana duge plovidbe i profesora u miru Veleu\u010dili\u0161ta u Dubrovniku, koji je nebrojeno puta plovio istim morima kao neko\u0107 sveti Pavao. Kapetan Ni\u010deti\u0107 utemeljeno obja\u0161njava, me\u0111u inim stru\u010dnjacima, pomorskim kapetanima i meteorolozima, da se vjetar koji je u gr\u010dkom izvornom tekstu svetoga Luke spomenut kao \u2033eurokl\u00edd\u014dn\u2033 odnosi na jugoisto\u010dnjak, koji pu\u0161e od jugoistoka prema sjeverozapadu, a to odgovara vjetru \u0161ilok, takvom da je mogao odnijeti Pavlov brod s Krete prema Mljetu, a nikako prema Malti.<\/p>\n\n\n\n

Valja naposljetku re\u0107i da je s obzirom na Pavlovo misionarsko djelovanje i zasluge za \u0161irenje kr\u0161\u0107anstva posve neva\u017eno je li spas nakon brodoloma na\u0161ao na otoku Malti ili otoku Mljetu. No ipak, Biblija je uz ostalo povijesna knjiga. Stoga ne smije biti zatvorena istini povijesne faktografije. Istina se po svojemu metafizi\u010dkom i logi\u010dkom ustrojstvu suprotstavlja svemu \u0161to bi je htjelo iskriviti i zatomiti. U tome nije iznimka ni brodolom svetoga Pavla kod otoka neko\u0107 zvanog \u2033Melita\u2033. <\/p>\n\n\n\n

Marito Mihovil Letica – Zagreb<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gdje je apostol Pavao do\u017eivio bordolom, na Malti ili Mljetu U povodu 2000. obljetnice ro\u0111enja svetoga Pavla, u njegovoj godini, a to je bilo 2008., ponovno je nakon skoro tri stolje\u0107a objavljeno kapitalno djelo \u2033Sveti Pavao apostol brodolomac\u2033 koje 1730. objavio je Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107, najprije isusovac, potom benediktinac, neko vrijeme opat benediktinskoga samostana na Mljetu, hrvatski pjesnik i povjesni\u010dar. Prije sedam dana govorio sam o obra\u0107enju svetoga Pavla \u2013 najve\u0107ega misionara u povijesti \u2013 zaslu\u017enoga za izlazak kr\u0161\u0107anske vjere iz njezina \u017eidovsko-palestinskoga mati\u010dnog tla te \u0161irenje cijelim svijetom. U Pavlovo doba sredi\u0161te svijeta bija\u0161e Mediteran \u2013 susreti\u0161te Azije, Afrike i Europe, gdje je svetost Jeruzalema, judejsko-kr\u0161\u0107anska, ulazila u gr\u010dko-rimski kulturni ambijent. Dio Sredozemlja, njegov zaljev, jest Jadransko more, Jadran. Ovo more spominje i sveti Luka u 27. poglavlju \u2033Djela apostolskih\u2033 (Dj 27,27): \u2033Bija\u0161e ve\u0107 \u010detrnaesta no\u0107 \u0161to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko pono\u0107i nasluti\u0161e mornari da im se primi\u010de neka zemlja.\u2033 Tako \u010ditamo u hrvatskom izdanju Novoga zavjeta, u prijevodu Bonaventure Dude i Marijana Jerka Fu\u0107aka. A unutar \u2033Zagreba\u010dke Biblije\u2033 iz 1968., u okrilju koje prijevod novozavjetnih tekstova potpisuje Ljudevit Rup\u010di\u0107, gr\u010dko izvorno \u2033\u0386\u03b4\u03c1\u03af\u03b1\u2033 pojavljuje se u blago prilago\u0111enome hrvatskom obliku \u2033Adrija\u2033. Zatim u 28. poglavlju \u2033Djela apostolskih\u2033 \u010ditamo: \u2033Jednom spa\u0161eni doznasmo da se otok zove Malta. Uro\u0111enici nam iskazivahu nesvakida\u0161nje \u010dovjekoljublje\u2033 (Dj 28,1). U bilje\u0161ci uz Ekumenski prijevod Biblije (Pariz 1972.), a nalazimo je u spomenutome Novom zavjetu prevoditelj\u00e2 Dude i Fu\u0107aka, kao obja\u0161njenje uz rije\u010d \u2033uro\u0111enici\u2033 pi\u0161e: \u2033Dosl. \u02b9barbari\u02b9. Grci su barbarima nazivali one koji nisu govorili njihovim jezikom (usp. Rim 1,14). Na Malti su starosjedioci govorili jednim punskim narje\u010djem.\u2033 Nadalje u \u2033Djelima apostolskim\u2033 \u010ditamo: \u2033Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vru\u0107ine iza\u0111e zmija i pripije mu se za ruku\u2033 (Dj 28,3q). Pavao, pi\u0161e sveti Luka, \u2033otrese \u017eivotinju u vatru i ne b\u00ee mu ni\u0161ta; a oni o\u010dekivahu da \u0107e ote\u0107i i umah se sru\u0161iti mrtav\u2033 (Dj 28.5-6). Tu ne bismo smjeli zaobi\u0107i jednu problemati\u010dnu okolnost \u2013 na Malti, zbog sumporastoga tla, ne obitavaju zmije otrovnice. A na jadranskom otoku Mljetu bile su otrovnice odvajkada po\u0161ast i pogibelj; zbog toga je Mljet godine 1909. naseljen mungosima, malim zvijerima koje ih tamane. Je li opravdano pomisliti da bi otok koji se u gr\u010dkom izvorniku spominje kao \u2033M\u03b5\u03bb\u03af\u03c4\u03b7\u2033 mogao biti Mljet, a tamo\u0161nji dobrohotni \u2033barbari\u2033, pripadnici nekoga od ilirskih plemena (s obzirom na to da se Hrvati u 1. stolje\u0107u, prema gotovo op\u0107eprihva\u0107enomu mi\u0161ljenju povjesni\u010dara, jo\u0161 ne doseli\u0161e na Jadran). U \u2033Gr\u010dko-hrvatskom rje\u010dniku za \u0161kole\u2033 autora Stjepana Senca (Zagreb 1910., reprint u Zagrebu 1991.), nahodimo obja\u0161njenje: \u2033Melita (gr. \u039c\u03b5\u03bb\u03af\u03c4\u03b7) = 1. kotar u gradu Ateni, 2. otok Malta, 3. dana\u0161nji otok Mljet na dalmat. obali.\u2033 Dakle, \u2033Melita\u2033 je topografski pojam koji ozna\u010duje otok Maltu i otok Mljet. Da se sveti Pavao nakon brodoloma iskrcao na Mljet, dio je stare dubrova\u010dke predaje. Sveti Vlaho, \u010diji se blagdan slavi 3. velja\u010de, za\u0161titnik je Dubrovnika od 10. stolje\u0107a, a brojni zapisi govore kako prije njega za\u0161titnik Grada bija\u0161e upravo sveti Pavao. Zanimljivo je spomenuti da su na dubrova\u010dkom podru\u010dju uobi\u010dajena mu\u0161ka i \u017eenska imena Pave; znatno su \u010de\u0161\u0107a nego u drugim dijelovima Hrvatske. Zajedni\u0161tvo prija\u0161njega za\u0161titnika Dubrovnika i njegova nasljednika vidljivo je i na triptihu Nikole Bo\u017eidarevi\u0107a, hrvatskoga renesansnog slikara iz 15. i 16. stolje\u0107a, gdje su sveti Vlaho (s maketom Grada u naru\u010dju) i sveti Pavao prikazani jedan uz drugoga. Nadalje, talijanski dominikanac Serafino Razzi, u drugoj polovici 16. stolje\u0107a privremeni upravitelj Dubrova\u010dke nadbiskupije, u svojem djelu \u2033Povijest Dubrovnika\u2033 ka\u017ee da mnogi ozbiljni autori smatraju kako se nakon brodoloma sveti Pavao iskrcao na otok Mljet, a ne na Maltu. O mljetskom brodolomu svetoga Pavla pisahu u 17. stolje\u0107u i dva znamenita hrvatska pjesnika: Dubrov\u010danin Junije Palmoti\u0107 i Spli\u0107anin Jerolim Kavanjin. Mo\u017ee se \u010duti i pro\u010ditati da je taj jadranski brodolom svetoga Pavla priznavala i slu\u017ebena Crkva sve do 1529. godine, kada su ivanovci ili hospitalci, kasnije \u0107e postati Malte\u0161ki red, stigli s Rodosa na Maltu i nametnuli mi\u0161ljenje da je Pavlov brodolom povezan s Maltom. U povodu 2000. obljetnice ro\u0111enja svetoga Pavla, u njegovoj godini, a to je bilo 2008., ponovno je nakon skoro tri stolje\u0107a objavljeno kapitalno djelo \u2033Sveti Pavao apostol brodolomac\u2033 koje 1730. objavio je Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107, najprije isusovac, potom benediktinac, neko vrijeme opat benediktinskoga samostana na Mljetu, hrvatski pjesnik i povjesni\u010dar. Djelo je \u0110ur\u0111evi\u0107 napisao visoko ugla\u0111enim latinskim jezikom, a na hrvatskom je dostupno u izvrsnom prijevodu latinista dr. sc. Joze Marevi\u0107a. Prijevod je popra\u0107en opse\u017enom uvodnom studijom dr. sc. don Miha Demovi\u0107a naslovljenom \u2033Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107 i dubrova\u010dka tradicija o svetopavlovskom brodolomu u vodama hrvatskog otoka Mljeta\u2033; na hrvatskom i engleskom jeziku. Gorljivim nastojanjima don Miha Demovi\u0107a, glazbenoga povjesni\u010dara i muzikologa, odr\u017ean je 2008. godine ambiciozan interdisciplinarni znanstveni skup pod nazivom \u2033Ignjat \u0110ur\u0111evi\u0107 i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta\u2033. Svestranim obuhvatom smjeralo se razmotriti pitanje mjesta gdje je sveti Pavao do\u017eivio brodolom. Opse\u017ean i sadr\u017eajan zbornik radova s te konferencije objelodanjen je u Dubrovniku ve\u0107 sljede\u0107e, 2009. godine. Ovdje valja spomenuti i dr. sc. Antuna Ni\u010deti\u0107a, kapetana duge plovidbe i profesora u miru Veleu\u010dili\u0161ta u Dubrovniku, koji je nebrojeno puta plovio istim morima kao neko\u0107 sveti Pavao. Kapetan Ni\u010deti\u0107 utemeljeno obja\u0161njava, me\u0111u inim stru\u010dnjacima, pomorskim kapetanima i meteorolozima, da se vjetar koji je u gr\u010dkom izvornom tekstu svetoga Luke spomenut kao \u2033eurokl\u00edd\u014dn\u2033 odnosi na jugoisto\u010dnjak, koji pu\u0161e od jugoistoka prema sjeverozapadu, a to odgovara vjetru \u0161ilok, takvom da je mogao odnijeti Pavlov brod s Krete prema Mljetu, a nikako prema Malti. Valja naposljetku re\u0107i da je s obzirom na Pavlovo misionarsko djelovanje i zasluge za \u0161irenje kr\u0161\u0107anstva posve neva\u017eno je li spas nakon brodoloma na\u0161ao na otoku Malti ili otoku Mljetu. No ipak, Biblija je uz ostalo povijesna knjiga. Stoga ne smije biti zatvorena istini povijesne faktografije. Istina se po svojemu metafizi\u010dkom i logi\u010dkom ustrojstvu suprotstavlja svemu \u0161to bi je htjelo iskriviti i zatomiti. U tome nije iznimka ni brodolom svetoga Pavla kod otoka neko\u0107 zvanog \u2033Melita\u2033.  Marito Mihovil Letica – Zagreb<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-628","page","type-page","status-publish","hentry"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/628","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=628"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/628\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":631,"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/628\/revisions\/631"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupemljet.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=628"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}