Župa Sveti Antun opat

Povijest župe

Župa sv. Antuna, pustinjaka u Maranovićima potječe od stare crkvene zajednice u antičkoj Žari koja se okupljala oko crkve mučenika Nereja i Achileja. Ta zajednica vjernika kontinuirano živi na istočnom dijelu otoka Mljeta do danas. Iz antičke Žare središte zajednice je bilo prešlo na Vrhmljeća, potom u Okuklju, onda u Korita, dok je od 1769. župna crkva u Maranovićima.

Župa Maranovići (od 1850. do 1951. kapelanija) ima dvije filijale: Korita i Prožura. Svako selo ima svoje crkve i groblje. Zadnjih desetljeća nastala su (oživjela) i tri nova naselja uz more: Prožurski Porat, Okuklja i Saplunara.

Početkom 20. st. župa je u 96 obitelji imala blizu 800 duša: Prožura 260, Maranovići 350 i Korita 180. Maranovići su bili drugo selo na otoku po broju duša i po broju kuća.

Po popisu 1971. u župi je bilo 127 domaćinstava i 454 stanovnika, a 2001. samo 66 obitelji sa 250 duša. Stanovništvo je u cijelosti katoličke vjere, makar je u vrijeme kraljevine Jugoslavije bilo “političkih” prijelaza na pravoslavlje, koje je promjenom režima nestalo.

Škola je u Maranovićima započela radom 1895. g. U prve četiri godine nastava se održava u župnoj kući, a potom je otvorena seoska škola. Tijekom 20. st. radile su i područne škole u Prožuri i Koritima, a od 1983. zbog malog broja polaznika, sva djeca pohađaju centralnu školu u Babinom Polju.

Svakodnevna brodska veza s Dubrovnikom i Stonom ide iz Zaglavca/Sobre.

Župna crkva

Župna crkva sv. Antuna opata ili pustinjaka sagrađena je oko 1870. na mjestu manje i ruševne crkve istog titulara. Stara crkva sv. Antuna iz 15/16. st. bila je razorena od gusara 1725. g. No ista je obnovljena 1769. kad je postala župnom crkvom. Današnja je crkva građena 1860.-1872., a posvećena je 1888. g. Nakon manjih obnova, promjene krova 1977., te uređenja interijera 1990., crkva je u dobrom stanju.

Crtice iz povijesti župe Maranovići

Već tijekom 1. st. na istočnom dijelu otoka Mljeta, u Žari, postoji rimska kolonija. Na području “Miri” i “Crkvine” Neretljani su zatekli starokršćansku baziliku iz 5. st., vjerojatno posvećenu sv. Pavlu. Ta je crkva u međuvremenu srušena, a novopridošlice podižu crkvu svetih Nereja i Achileja unutar bivše srušene crkve, i od materijala koji se tu našao.

Žara je tijekom 14. st. sasvim opustjeti zbog upada s mora i pljački, a stanovnici se iz Žare raseljavaju na područja Vrhmljeća. U 15. st. crkveno središte za nova naselja i sve Žarane je crkva sv. Marije na Brdu. Ova je crkva građena u 14. st., a prvi put se spominje 1419. g.

Potkraj 16. st. opustjet će sva naselja Vrhmljeća zbog brdovitosti i škrtosti tla, a ponajviše zbog opake bolesti kuge. Dio žitelja naseljava luku Okuklju, dio ide u Korita, a bratstvo Marina Pribojevića stvara naselje na južnim obroncima Glogovca, s pogledom na otvoreno more, nazvano Maranovići.

Ulaskom Mljeta u sastav Republike, dubrovačke ratne galije osiguravaju otoku relativan mir u priobalju od upada gusara. Ujedno se osjeća potreba za nekom sigurnom lukom, iz koje bi bilo moguć ukrcaj drva i vina. Stoga se u Okuklji formira lučko i ribarsko mjesto, a naselje raste. Od 1526. gradi se već i crkva sv. Nikole, uz koju se nastanjuje župnik. Okuklja postaje župno središte za istočna naselja otoka.

Vjernici sela Maranovići sve do 18. st. održavaju crkvu sv. Marije od Brda (na Glogovcu) i slave festu Male Gospe.

Tijekom 17. st., a osobito poslije Kandijskih ratova, gusari ponovno haraju Kanalom. Zbog učestalih gusarskih upada i pljačkanja sela su osiromašena, a napose Okuklja, iz koje je većina žitelja iselila. Kad su, nakon brojnih pljački po Okuklji, gusari iz Perasta i Novog 1693. zapalili crkvu i župnu kuću, župnik se (Kolendić) sklanja u Korita, a župnom crkvom postaje crkva sv. Vida. No, selo Korita nije u sredini područja ove župne zajednice, te se tražilo povoljnije rješenje župnog središta. Kad se odlučilo da središte župe bude u Maranovićima, Ali-Hodžini su gusari 1725. opustošili naselje u Maranovićima, uništili crkvicu sv. Antuna i odveli u ropstvo 11 mještana. No, Marani su ponovno obnovili crkvu sv. Antuna pustinjaka i župno sjedište prelazi 1769. iz Korita u Maranoviće.

Selo se u Koritima bilo lijepo razvilo, čak je i urbano izgledalo, pa u njem ostaje i dalje po koji svećenik/nadarbenik, koji se naziva “capelanus” ili “viceparochus”. U 18. st. dubrovačke klarise imaju u Koritima samostan “sv. Marko”.

Župna crkva

Župna crkva sv. Antuna opata ili pustinjaka sagrađena je oko 1870. na mjestu manje i ruševne crkve istog titulara. Stara crkva sv. Antuna iz 15/16. st. bila je razorena od gusara 1725. g. No ista je obnovljena 1769. kad je postala župnom crkvom. Današnja je crkva građena 1860.-1872., a posvećena je 1888. g. Nakon manjih obnova, promjene krova 1977., te uređenja interijera 1990., crkva je u dobrom stanju.

Druge crkve i kapele

• Sv. Nikola u Okuklji građena je 1626.-1667. g. Gusari su crkvu zapalili 1693., ostali su dijelom zidovi. Nakon skoro tri stoljeća, nastojanjem župnika i mještana crkva je obnovljena, blagoslovljena i oltar posvećen 29. srpnja 1990. g.

• Izbjegli puki z Lokvice u novoosnovana Korita (zapis o naselju iz 1474. godine) u sredini mjesta uz dobro utvrđenu kulu gradi crkvu sv. Vida. Ova gotičko-renesansna građevina dovršena je 1488. godine. U vremenu od 1694. Do 1770. godine crkva je bila župna za taj dio otoka. Tada je mjesto preraslo u bogati gradić, čemu su pridonjele mnogobrojne ugledne dubrovačke obitelji, doseljene poslije potresa u Dubrovniku 1667. godine. Današnji izgled crkve je promijenjen proširenjem u 19. stoljeću kada je dobila po dva lučna prozora sa strana i trostruku preslicu za zvona. Građevina ima jednostavnu jednobrodnu formu 12×9 metara s četvrtastom apsidom, baroknim trijemom na stupovima 10×10 metara i okruglim prozorom na pročelju. Unutrašnjost je s visokim gotičkim svodom, u prezbiteriju je oltarni stol ispred mramornim oltarom s retablom slike koja prikazuje Karmelsku Gospu okruženu svecima: Vlahom, Pavlom i Vidom. Na glavnom oltaru se nalazio vrijedan triptih koji je pohranjen u biskupskoj palači u Dubrovniku. Iza oltara je ophodište. Bočni oltar ima tipičan izgled baroknih drvenih oltara za ovo podneblje. Slika na njemu prikazuje Navještenje Marijino s Ocem, Svetim Duhom i anđelom Gabrijelom uz prisutnost omiljenih svetaca sv. Petra i sv. Lovra. Oltar je iz 1667. godine, a donacija je svećenika Vicka Ćumbelića, biskupovog kancelara. U pločniku prostranog trijema su glomazne nadgrobne ploče i grobovi uglednih Korićana. Danas se groblje proširilo na veće područje oko crkve. Škropionica se nalazi na vanjskom zidu pročelja, a crkva ima drveno pjevalište na svojem ulazu. Od vrijednog inventara sačuvan je gotički kalež, renesansni Pax i zvonce za poslugu, rad padovanske umjetničke radionice.

• Crkva sv. Ilija u Koritima je izgrađen nešto dalje od Gospe od Brijega, na istoj padini brda Cerovac (315m). Ispod njega u kotlini se smjestilo naselje sa svojom obrambenom kulama i kućama složenim u krug radi lakše obrane od mnogobrojnih pljačkaša koji su gospodarili Jadranom do 15. stoljeća. Njena pozicija na uzvisini je služila za kontrolu mora i nadolaska neprijateljskih lađa. Crkvicu građenu u 15. stoljeću s bačvastim stropom, mještani su obnovili i zaštitili od utjecaja olujnih vjetrova s morske pučine, uredili okoliš i na obnovljenoj preslici postavili zvono s likom sv. Ilije. To je mala četvrtasta građevina 2.5×4 m od tesanog kamena bez apside, što je rijetkost na mljetskim crkvama. Oltar joj je prislonjen na ravni zid njenog svetišta i na njemu je pučka barokna slika iz 17./18. stoljeća s prikazom Svete Obitelji i sv. Ilije u kolima koji vuku vatreni konji. Drugih ukrasa u njenoj unutrašnjosti nema. Uglavnom su sve umjetnine na otoku pokradene od mnogobrojnih pljačkaša tijekom 18. i 19. stoljeća.

• Crkva Gospe od Brijega je građena u renesansno-baroknom stilu 14.-15. stoljeće kao jednobrodna s četvrtastom apsidom, prostranim trijemom, trostrukom preslicom sa dva zvona i reljefom Isusova imena (IHS) na pročelju. Unutrašnjost ima bačvasti strop, a na glavnom oltaru baroknu palu s prikazom Uznesenja Djevice Marije. Slika dimenzija 435×830 je iz 1798. godine. Trijumfalni luk dijeli prezbiterij od lađe crkve. Na njegovom vrhu je lijepa drvena Pieta. Od vrijednosti sačuvan je olovni Pax, rad talijanskog majstora, s prikazom umrlog Krista okruženog svecima. Gospa od Brijega je na glasu čudotvornosti, tako da su joj otočani i Korićani poklanjali vrijedne predmete svojega zavjeta. Do početka 16. st. crkva je bila župna za ovaj dio Mljeta. Dana 29. kolovoza 1669. mjesto se uspješno obranilo od navale hajduka i pljačkaša iz Kotora, koji su onda haračili dubrovačkim krajem, ali nije uspjelo izbjeći epidemiju kuge 1770. Godine. Tada je ono bilo gotovo uništeno, a tak mali broj preživjelih seli zapadnije ispod brda Glogovačka (322m) i na padini prema moru osniva župno središte Maranoviće se crkvom sv. Antuna opata.

• Presveto Trojstvo u Prožuri je iz 15. st. Mljetski kancelar i kapelan, don Luka Korčulanin, oporučno ostavlja lokrumskim benediktincima 1477. crkvu i posjed. Tako lokrumski benediktinci, koji su izgubili crkvu sv. Pankracija u Babinom Polju, ponovno dolaze na Mljet i u prožurskom samostanu žive do 1797. g. Danas postoje samo zidovi samostana, a crkva služi selu. Posjeduje znamenito romaničko Prožursko raspelo iz 12. st., koje su benediktinci donijeli s Lokruma.

• Sv. Martin u Prožuri je najstarija postojeća crkvica u župi. Makar se prvi put spominje 1434. građena je u 13/14. st., jer nosi značajke srednjovjekovne gradnje. U njoj je bilo sjedište bratovštine sv. Martina, tj. straže za obranu mjesta, pa je služila i kao kula za izviđanje. Crkva je obnovljena. 1998. g.

• Sv. Rok u Prožuri je zavjetna crkva (18. st.), bez liturgijskog inventara i u slabom stanju. Služi samo za obrede na blagdan titulara.

• Crkva sv Pavla – Saplunara
  
  Najnovija istraživanja arheologa dubrovačkog Konzervatorskog Zavoda dovela su do saznanja da su na predjelu Saplunare ostaci dviju građevina koje su nosile titular svetog Pavla. Prva je građevina, jednobrodan prezbiterij s dvostrukim apsidama, nastala u 5./6. stoljeću, dok je druga građevina suženog gabarita, koja se nalazi unutar prve, nastala u 11./12. stoljeću. Prema kamenoj građi i zidanim strukturama arheolozi zaključuju kako se koristio građevni material Villa Rusticae s lokaliteta “Žara” iz rimskog doba. Ostaci crkve svetog Pavla jasno svjedoče o povezanosti otoka Mljeta sa sudbinom svetog Pavla. U Bibliji, u Djelima apostolskim poglavlje 27. i 28. Spominje se brodolom i spas svetog Pavla na otoku Meliti u Jadranskom moru. Kako je izvorno grčko ime Melita, pored Mljeta, nosio i otok Malta u Libijskom moru, lokacija brodoloma i spasa svetog Pavla pripisana je većem i bolje poznatom otoku – Malti.

Kontakt